Prvić je prvi otok do vodičkog kopna, udaljen tek 1000 m. Naseljen je s dva slikovita, tipična mediteranska sela s kamenitim kućama i uličicama, Prvić Šepurine i Prvić Luka, s dvjestotinjak stanovnika u svakom. Radi svoje autentičnosti, zaštićeni su kao kulturna cjelina.

Otok obiluje lijepim prirodnim plažama i pitomim terenom otoka, s prisutnim tragovima obradivih površina koja svjedoče o Prvićanima kao vrijednim zemljoradnicima koji su uz sam otok obrađivali i širok pojas prekomorskih posjeda.

Prolaskom kroz vodički akvatorij opažamo Logorun, otok ispred Tribunja, kojeg lokalni stanovnici zovu Veliki Škoj. Od kopna je udaljen svega 200 metara. Na njemu je bio smješten prvi svjetski rezervat magaraca, autohtone zaštićene životinje koja je bila udomaćena na dalmatinskim otocima, priobalju i zaleđu.

Magarci se više ne nalaze na Logorunu, no danas ih je moguće vidjeti upravo kao jednu od dostupnih atrakcija u Parku prirode Telašćica.

Prolazeći vodički  akvatorij opazit ćete otok Tijat, primjer ogoljenog krškog terena s vegetacijom tipične dalmatinske makije, koji je u prošlosti bio šumovit i s obradivim površinama. Procijenjeno je da je na otoku bilo oko 2500 stabala maslina.

Vegetacija je osiromašila prestankom djelovanja čovjeka i puštanjem muflona, divljih ovaca na nekontroliranu ispašu.

Na putu prema Kornatima, zaploviti ćemo Pučinom, kako u lokalnom murterskom govoru zovu Murtersko more. Na ovih 200 kilometara, u srcu šibenskog arhipelaga, sa svih strana vidjet ćete prelijepe obzore s obrisima otočja u daljini i osjetiti uzbudljiv doživljaj dubokog, morskog prostranstva.

Pučina je izložena jakim i naglim promjenama vjetrova. More tu pokazuje svu svoju ćudljivu prirodu pa je ovdje, za loša vremena, nautičarima potreban poseban oprez.

U Kornate ulazimo kroz Vrata od Opata ili Vrata Kornata. Vratima Kornata zovemo mjesto između južnog dijela otoka Kornata i otoka Smokvice.

Na otoku Klobučaru  s najvišom liticom od 82 m, prvi put opažamo fenomen kornatske “krune”.

“Krune”, odnosno litice, karakteristika su pučinskih otoka okrenutih prema otvorenom moru, a nastale su pucanjem i rasijedanjem Zemljine kore kada se Afrička tektonska ploča podvukla pod Euroazijsku. Na kornatskim “krunama” opažamo procese abrazije, erozije i korozije.

Najduža “kruna” od 1350m je na otoku Mani, a najdublja se spušta 90 m u morsku dubinu i nalazi se na otoku Piškeri.

Nenaseljeni otočić Rašip Veli nalazi se između otoka Piškere, Mane, Rašipića i Rašipa Malog. Visok je 64 m i poseban po svojoj “kruni” (litici) koja je duga skoro 1100 m, a visoka 62 m. Jedna od njegovih stijena podsjeća na oblik ljudske glave zbog čega predstavlja posebnu atrakciju.

Gospe od Tarca na otoku Kornatu jednobrodna je kasnoromanička crkva, sagrađena na mjestu starokršćanske bazilike te izgrađena najvjerojatnije od njezinih ostataka. Jednom godišnje, prve nedjelje u srpnju, ovdje se održavaju mise kada se u uvali usidri na stotine brodova za blagoslov što, osim religijskog, ima i značaj turističke atrakcije.

Nekad je blagdan bio samo težački i blagoslivljalo se samo polje. Kako su se težaci postepeno okretali moru i ribarstvu, blagoslov se proširio na more i brodove.

U obilasku Kornata vidjet ćete Turetu, jednu od najočuvanijih  bizantskih utvrda iz 6. stoljeća, iz vremena Justinijana, sagrađenih kako bi štitile i kontrolirale plovidbu Jadranskim morem. Njena je vojna posada nadzirala Kornatski kanal.

Naš izlet brodom NP Kornati & PP Telašćica vodi Vas do otočića Vela Sestrica , na kojem se opaža svjetionik Tajer iz 1876. godine, na visini od 47 m nadmorske visine stvarajući najromantičniju vizuru s granice Nacionalnog parka Kornati i Parka prirode Telašćica.

Izdaleka se ističe njegov bijelo crveni osmerokutni metalni toranj i kamena zgrada svjetionika prostrta na površini od čak 500 četvornih metara. Jedan je od rijetkih svjetionika na kojem živi posada koja upravlja njime.

Kada u povratku iz Parka prirode Telašćica prođemo tjesnac Mala Proversa, između Dugog otoka i Katine, doživjet ćete plovidbu jednim od najprometnijih prolaza u hrvatskom Jadranu. Ovo je ujedno jedan od glavnih ulaza u PP Telašćica i NP Kornati.

Današnja dubina tjesnaca je umjetno prokopana na 4,5 m. Promet je zbog otežanog mimoilaženja ograničen na 5 čvorova, pa se putnici s izletničkih brodova, po nekom nepisanom pravilu, u znak pozdrava imaju običaj domahivati.

Opažajući ostatke antičkih vila na obalama tjesnaca, pokušajte zamisliti nekadašnje prizore vila u funkciji s pripadajućim bazenima za čuvanje ulovljene bijele ribe.

Kao što nakon polazne rute prema Nacionalnom parku i uvali Telašćica prolazimo prvom otočnom skupinom koja se zove Donji Kornati, u povratku, da bi zaokružili cjelovit razgled i upoznavanje svih ključnih atrakcija otočja, prolazimo Žutsko-sitskom skupinom otoka ili Gornjim Kornatima.

U te otoke spadaju dva niza-Balabra-Sit-Šćitina-Gangarol-Bikarijica, te Tremuli-Glamoč-Žut-Kamenar. 

Hrid Galiolica ili Misi, kako je zovu na Murteru, je plićina na koju nailazimo na putu od Žuta, mjesto opasnosti za nepažljive nautičare. Lokalni ljudi navode kako je to mjesto gdje se znaju nasukati brodovi.

Na ovom mjestu, na dnu mora se još uvijek nalazi olupina starog željeznog broda koji je poslije Drugog svjetskog rata prevozio ugljen te nasukao i potonuo. Ronioci kažu da se na morskom dnu još uvijek može naći koja tona ugljena.

Uz otok Vrgadu, u zoni dobre morske struje ili korenta, smješteno je kavezno uzgajalište bijele ribe-orada i brancina, kojih se godišnje ovdje proizvede 2, 5 tona. Oko 90% ribe se izvozi na talijansko tržište. Riba ima oznaku “antibiotic free”, hranjena je hranom provjerene kvalitete i uzgoj se odvija po najvećim europskim standardima.

Vrgada je lijep otok bogate vegetacije u murterskoj otočnoj skupini. Već se u Srednjem vijeku spominje sa svojom Gradinom koja je bila od važnosti za nadgledanje jadranskog pomorskog puta.

Pakoštane su mu na sjeveru, Pašman na sjeverozapadu,  Kornati na jugozapadu, a Murter na jugoistoku. Na otoku se vadio pijesak i postojale su solane. Uz ribarstvo, stanovnici su intenzivno uzgajali masline i vinograde.

Kao i na drugim otocima, obradive površine su postepeno prekrili borovi i makija, no vrgadinsko, uglavnom starije stanovništvo, još uvijek održavaju maslinike, uzgajaju tradicijsko povrće, drže nešto ovaca i peradi. Dio stanovnika se bavi i turizmom.

Prolazeći put Murtera, na 300 metara od njegove zapadne obale, vidi se svjetionik Prišnjak, sagrađen 1886.

Nalazi se na istoimenom otočiću. Sagrađen je od kamena a njegova se terasa spušta na svega 15 metara od mora i malenog pristaništa. Prepoznatljiv je simbol otoka Murtera i neizostavan orijentir dobrodošlice u murterski arhipelag pomorcima pri noćnim plovidbama.

Na povratku za Vodice, prolazimo Murter-nazvan Otokom otoka, budući da u svom sastavu ima veći dio Kornata. Tišnjanski most ga čini dostupnim kopnenim putem. Na otoku su četiri naselja; Tisno, Jezera, Betina i Murter s četiri različita lokalna govora. Zona je bogata tragovima povijesne baštine, od Liburna, Rimljana i Mletaka.

Murter je mjesto s prelijepim prirodnim plažama, mjesto kvalitetne gastronomije i meka za zaljubljenike tradicijske drvene brodogradnje. Za otočni identitet je od osobite važnosti Muzej betinske drvene brodogradnje.

Uz južnu obalu Murtera nalazi se zanimljiva otočna skupina od dva otoka i dvije hridi. Jedna od hridi je Kukuljar, stijena na kojoj se nalazi prvi svjetionik u šibenskim vodama koji se napaja energijom Sunca.

Zapadno je okrugli otočić Babuljak visok 28 metara. Vodnjak, najveći otok među Kukuljarima u sebi krije špilju s pitkom boćatom vodom koju su zbog toga pohodili ribari. Zadnja u nizu je hrid Kamičić, nalik na oštar kameni nož, duga šezdesetak metara i visoka samo pola metra.

Završavamo naš izlet brodom NP Kornati & PP Telašćica povratkom nazad prema Vodicama. 

Prolazimo uz Tribunj, živopisno ribarsko mjesto koje se odlikuje lijepom frontom obližnjih otočića i sačuvanim izvorno dalmatinskim izgledom naselja. Pogledom s morske strane uočava se slikovita vizura s dominantnom crkvicom zaštitnika sv. Nikole, lokalno nazvanog sv. Mikula koja s brda gleda na tribunjska polja, kuće i obalu.

Na brdu je nekoć bila utvrda Jurjevgrad, napuštena i porušena kada se stanovništvo s kopnenog dijela, pred opasnošću od Turaka, sklonilo na otočić  na kojem je iz tog vremena ostala slikovita cjelina gusto naseljen kamenih kuća s tipično dalmatinskim uskim uličicama.